23

subota

kolovoz

2008

Dugo toplo ljeto



Nije me bilo neko vrijeme, a razlog je taj što sam se iskrala na prstima i otputovala tamo gdje je trava zelenija, nebo šire i more plavije. U Hrvatsku, naravno. Incognito, da se ne moram previše opraštati sa svima, s kamerom i notesom u cekeru i samo s jednim koferom, moj apsolutni minimum.

Kad sam po dolasku istresla sadržinu kofera, on se činio još prazniji. Japanski suveniri su idealni: prekrasni su, originalni, ne zauzimaju puno mjesta, ali zato redovito oduševljavaju darovanu osobu. Neki od njih su i gotovo od praktične koristi. Moji ovogodišnji favoriti bile su sushi gumice za brisanje i džepni gadget s lampicom/mini ventilatorom/privjeskom za ključeve all in one. Dobro, nisam sigurna koliko su se nekima svidjele sušene ribice kao snack, ali blože moj, dobra volja je najbolja, reče Kekec i ostane živ.

U starom dvorištu sve se čini bolje i ljepše nego prije. Obiteljska dobrodošlica grije srce. Prije nego se snađeš, pažen si i mažen sa svih strana. Prijatelji koji me rijetko viđaju, ne bi ni za živu glavu pristali da im platim kavu. Cijelog ljeta kavu su mi, eto, plaćali drugi. Pila sam je i s ljudima koji su mi nekad bili tek površni znanci. Čak i oni s kojima moja rodbina inače ne razgovara, iz razloga raznoraznih i za mene irelevantnih, zaustavljaju se na trenutak i uljudno me pozdravljaju. Neki su me zvali i k sebi u goste. Je li to zato što su zamijetili da se u njihovu sazviježđu pojavljujem učestalošću Halleyeva kometa, pa se na mene i nemaju što ljutiti, ili su naprosto ljubazni kako većina ljudi u normalnim okolnostima i jest, nije mi sasvim jasno. Potječem iz kraja u kojem se ona 'se bum vas tužil' često ne zaustavlja samo na pukoj prijetnji dobačenoj preko plota, pa zbog nesuglasica sa susjedima ili rodbinom oko nečije ostavštine ili par centimetara zemlje možete završiti na sudu prije neg' ste rekli kolac. Zato me ova dobrodošlica dijelom zbunjuje, a dijelom zabavlja.

I inače sam radije pristojna nego u pravu (neću reći da me to ništa ne košta). Tko me uljudno pozove, ja mu dođem. Slično kao i toliko zapadnjaka koji su u neko doba na par tjedana tumarali Kinom, pa ovih dana prigodno povodom Olimpijade recitiraju svoju mantru po raznim internet portalima i inflight magazinima šireći činjenice o 'Kini iz prve ruke', tako sam se i ja na odmoru našla u situaciji da hoću-neću ljudima prenosim 'svoju' verziju Japana, zemlje koja je u nas vjerojatno još uvijek veća nepoznanica od Kine, a nakon ovih Igara će to zacijelo i ostati.


Japanci su radoznali, a naši ljudi tek!
'Što, sama s Malom? A gdje ti je suprug, ostao raditi? Godišnji, ništa? E, pravi ste Japanci postali...'

Ja se slabo pripremila, mozak mi na paši: ni digitrona u cekeru, niti imam pojma o trenutnom tečaju jena. Jer naši ljudi vole znati koliko što košta.
'Pošto kila mesa u Tokiju?'
'Čuo sam da je voće kod vas strašno skupo! Jedete li dosta vitamina?'
Nećkam se da kažem da meso kupujemo na šnite, a jabuke na komade, ćuteći da smo sad već nepovratno ušli u zonu izgubljenih u prijevodu. Nastavlja se u olimpijskom duhu:

'Koliko te košta put do Japana? Da znam ako se i ja zaletim...'
'Imate li vi tamo X/Y/Z? Ne?! Pa kako živite bez toga?

(Maloj:) 'Daj reci nešto na japanskom...'




Svi smo mi kunolovci. Natpis na vratima supermarketa u Fažani


Bez obzira na sve to, ili možda upravo zbog ovih simpatičnosti, odlično mi je bilo u Hrvatskoj ovog ljeta. Gotovo svugdje gdje sam se zatekla, susretala sam sve same ljubazne i dobro raspoložene ljude. Od Varaždina do Fažane, od Brijuna do Bruxellesa, hvala svima, poznatima i nepoznatima koji su se družili sa mnom u mojim dugim satima dokolice i poklonili mi svoju pažnju i vrijeme, plod svoga rada, ili jednostavno lijepu riječ i osmijeh. Bilo je zadovoljstvo biti u vašem društvu. Ono što ostaje, zabilježila sam kamerom i perom, za neke buduće tekstove ili reportaže.

U međuvremenu, lijepo je biti opet kod kuće. Moji Japanci već su mi poželjeli dobrodošlicu. Nastavljam pisati po starom. Puna sam žara i dobrih vibracija. Samo da tako što duže i ostane!





Cosplay na Vž-način




Sunce, more, i Brijuni preko puta




Dinosauri na Brijunima?? - prije 'samo' 100 milijuna godina




Istarski Mushi King iliti jelenak




Haaška Palača mira - kao kula od pijeska




Na Sjevernome moru: moj galebe, gdje si?




Sirova riba s nogu na nizozemski način




Manga na briselski način




Brazil u Bruxellesu: vrući ples na umjetnoj plaži


































<< Arhiva >>