18

četvrtak

listopad

2007

'DOBRODOSLI' U JAPAN



Svi vi koji se u dogledno vrijeme spremate u Japan, pozurite ! Imate jos samo mjesec dana da ga posjetite 'the old way', nakon toga nista vise nece biti isto.

Nacelno, stranci u Japan ulaze s putovnicom i urednom vizom. No pocevsi od 20. studenoga, po novim imigracijskim odredbama, svi strani drzavljani po ulasku u Japan bit ce podvrgnuti dodatnoj kontroli biometrijskih podataka. To konkretno znaci fotografiranje, uzimanje otisaka prstiju i skeniranje roznice oka, odmah po dolasku u zracnu luku.
Zvuci poznato ? Naravno, jer i Amerikanci odavno imaju slicnu proceduru za strance koji zele uci u U.S. of A. Sluzbeno se, eto, i Japan pridruzuje globalnoj borbi protiv terorizma, hvatanju velikih i malih Bin Ladena.
Stvar je u tome sto je novi japanski zakon mnogo rigorozniji od americkog, toliko da izaziva razne sumnje i podpitanja stranaca koji zive i rade u Japanu, a na internetu su se razvile i cijele teorije zavjere s orwellovskim konotacijama. Ovisno o tome koliko paranoje mozete podnijeti, na to cete se samo nasmijati ili pak duboko zamisliti.



'Dobrodosli u Japan'


Iako ni meni nije bilo svejedno kad sam prvi put cula za taj 'sjajan' plan.
Relativno je jednostavno vratiti se u Japan s onim smijesnim papiricem na kojem pise 'Re-entry permit' (za koji se prethodno ipak trebam izboriti na nekom od saltera na drugom kraju Tokyja). Nakon 11 sati leta i neprospavane noci u avionu, po dolasku u Japan izgledam i osjecam se kao zombi. Pa se smatram jako sretnom sto mi je omoguceno da s urednim papirima i potvrdom da zivim ovdje na duze vrijeme, uglavnom na brzinu profijucem kroz Imigraciju, drzeci se blazenom sto ne moram cekati u onom drugom redu s tisucupetsto upravo pristiglih kineskih turista, i pokupivsi kofere pohitam kuci odspavati svoj jet-lag. Nekako ti daje ugodan osjecaj da si stigao doma, makar u stranoj zemlji. Yokoso Japan.
Uskoro ce tome, znaci, doci kraj. Vec se vidim kako stojim u duuuugom redu za slikanje, skeniranje i otiske prstiju. A tisuce gaijina oko mene jamraju sve glasnije. Oni s balkanskim genima mozda i opsuju koju. Nismo mi Japanci da znamo cekati.

I ta procedura *svaki put* pri ponovnom ulasku u Japan. Hej, odavde vise ne pratim. OK, cast je cast, a vlast je vlast. Ali zasto sve svaki put ispocetka ? Ispitivanje, usporedjivanje podataka, nova slikica za file ?
"Nesto ste se malo udebljali od zadnji put, gospodjo." - "O, pa znate, domaca hrana, valjda..."
"Sto je ovo, bad hair day ? Bolje vam je stajala ova frizura od prosli put."

A sto se ja bunim, kad ima ljudi koji su u potencijalno gorem polozaju, s moguce srcedrapateljnim scenama pred salterom Imigracije. Jutros u novinama pismo Amerikanca koji zivi u Japanu:
"Sto se mene tice, to je stvar temeljnog ljudskog dostojanstva. Kad sa svojim sinom, kcerkom i suprugom Japankom putujem u Sjedinjene Drzave, kroz Imigraciju prolazimo zajedno. Kao obitelj, drzimo se skupa. No kad se budemo vracali u Japan, moja obitelj brzo ce se odvojiti u jedan red, dok ce moja djeca gledati svog oca kako ga odvajaju u drugi red, u kojem se ceka mnogo duze, i u kojem ce ga ispitivati, uzeti otiske prstiju, skenirati i registrirati. Ukratko, tretirat ce me gotovo kao psa."


Zasto ti stranci jamraju ? Postupak ce vaziti za sve koji barem po putovnici nisu Nihonjin - a to znaci da svi stranci koji zive i rade u Japanu vec godinama ili cak desetljecima, koji ovdje imaju posao i obitelj, i ciji je partner japanske nacionalnosti, imaju istu obavezu identificiranja kao i turisti koji dolaze u Japan jednokratno, na nekoliko dana. Od procedure bit ce izuzete jedino osobe mladje od 16 godina, diplomati i drugi visoki duznosnici, te Korejci i Tajvanci koji u Japanu zive unatrag nekoliko generacija.

Osim tih prakticnih problema koje je lako predvidjeti, i koji su samo povrsinski (jest, i ja mrzim cekati u redu ali ponekad je to neizbjezno), pitam se hoce li te antiteroristicke mjere doista imati zeljeni rezultat. Hoce li skupljeni podatci biti dovoljno osigurani da ne padnu u ruke opasnim osobama, mozda i samim teroristima od kojih se zelimo zastititi ? Japan ce postati jedina zemlja u svijetu koja uzima otiske prstiju stranaca s dugogodisnjim boravkom. Ima li temelja za strahove da je pocevsi od 20. studenoga, svaki od nas gaijina u ocima vlasti potencijalni kriminalac ?

Pitam se kako ce na ove mjere reagirati poslovni ljudi, turisti i drugi koji redovito posjecuju Japan. Moglo bi se dogoditi ono sto Japan u krajnjoj liniji, vjerujem, nikako ne zeli - a ni mi stranci koji volimo zivjeti u ovoj divnoj zemlji, s njezinim vecinom uljudnim stanovnistvom i srdacnom atmosferom, s bezbrojnim pogodnostima koje zivot u Japanu pruza - a to je da se ti stranci na kraju vise ne osjecaju tako dobrodoslima. Da im Japan na neki nacin uskrati gostoprimstvo vec u pocetku. To bi bilo steta, jer to nikome ne bi bilo u interesu.
Za nadati se i da ce pocetna opca nelagoda, da ne kazem zlovolja stranaca u zracnoj luci po dolasku u Japan, uz malu pomoc nasih japanskih prijatelja s vremenom prerasti u nesto konstruktivno i zanimljivo. Mogucnosti su neiscrpne. Za pocetak, dosadna je i previse siva ona hala pred salterima na Nariti, nigdje ni jednog stolca da sjednes, pustinja. Da to malo uljepsaju, otvore neki cyber kafic, manga cafe ili slicno, postave kakav karaoke box, da se narod zabavi dok ceka, a ujedno na ugodan nacin upozna s popularnom japanskom kulturom danasnjice. Kako na salterima poslovicno nema dovoljno sluzbenika, predlazem postepenu robotizaciju cijelog procesa. Svi roboti su kawaii i vladaju stranim jezicima. U nekom sarenom kutku s puno kawaii igracaka, mini igraonica za one kojima cekanje najteze pada (mislim na klince, ne nas Balkance). Malo dalje, kutak za ucenje japanskog jezika; ponavljajte svi za zgodnom hostesom: ohayo, konnichiwa, mina genki ?!...


I love this country.











<< Arhiva >>