02

ponedjeljak

listopad

2006

STAND-BY MAMA



(Svaka slicnost sa stvarnim osobama je namjerna.)

JAPANSKA KUCANICA

Ona ustaje prva i zuri u kuhinju pripremiti dorucak annex rucak.
Djeca ce u skolu ili vrtic ponijeti bento uzinu koju je Ona pripremila s toliko ljubavi i maste:




Ukoliko vec nije izjurio iz kuce hvatajuci rani vlak za Megalopolis, i On ce ponijeti nesto za rucak koji komotno moze pojesti za radnim stolom (pitanje ustede vremena). U suprotnom, rucat ce s kolegama u obliznjem restoranu, sto nije losa opcija jer doprinosi dobrim odnosima s nadredjenima u firmi.
Ni danas nece moci izbjeci dosadne guzve u vlaku. Ponekad tako zavidi Njoj, kucanici, koja se ne mora guzvati u spici po sat i pol svaki dan ! Cijeli je dan kod kuce !





Samo kratko nakon Njega, Ona s djecom izlazi iz kuce i vodi ih u skolu. Kao dobrovoljni clan skolske roditeljske patrole, Ona dvaput tjedno prije i poslije skole docekuje djecu iz kvarta na dogovorenom punktu u susjedstvu. Kad se uvjeri da su sva djeca sigurno dosla do skole, ili bar do sljedeceg punkta, njezin je patrolni zadatak za to jutro obavljen.
U ‘obicne’ dane Ona samo dosece s djecom do skole. Nije obavezno, ali preporuca se da djeca u skolu dolaze s majkama ili barem u grupi. To su zamolili i na zadnjem hitnom roditeljskom sastanku.
Dan je topao i suncan. Po povratku kuci Ona iz spavace sobe zurno iznosi futone na sunce. Uskoro je balkon nacickan sarenim tkaninama i plahtama.
Sjeda za kuhinjski stol da bi malo predahnula uz salicu zelenog caja...



Fumiko sjedi za niskim stolicem u dnevnom boravku i uziva u prvoj jutarnjoj kavi. Svi su otisli. Pred njom je nekoliko sati mira i tisine.
Fumiko nije tipicna japanska kucanica: odlicno govori engleski (zivjela je 5 godina u Americi), ima visak kila i kadra je pokazati prave osjecaje, iako za to treba znati pogoditi pravi trenutak.
Fumiko ima srce od zlata. Ona je brizna majka i uzorna supruga. Fumiko-san je dobra susjeda i rado pomaze u nevolji. Uvijek je nasmijesena i ljubazna.
Fumiko je vrlo zaposlena. Javlja se na dobrovoljne i “dobrovoljne” akcije i tesko moze reci ‘ne’. Aktivna je u skolskoj patroli i PTA-grupi. Pomaze organizirati skolske priredbe, sportske susrete i bazare. Glasno navija s tribina na djecjim utakmicama. Bavi se dobrovoljnim radom u lokalnoj neprofitabilnoj udruzi. Dok su djeca u skoli, brine za njihov Tamagotchi (hrana, njega, paznja).
Fumiko je cijeli dan online i stand-by.
Danas bi trebalo osmisliti kcerkin make-up za skorasnje baletno natjecanje i bento rucak za sina na sportskim susretima ovog vikenda...




SAMOTNI LIK U KUHINJI

Mjesto radnje: Kuhinja u predgradju
Vrijeme radnje: Radnim danom oko podneva
Likovi: Ocajna Kucanica

OCAJNA KUCANICA (krese sebi u bradu): Jedan vrtic, pa da sebi uzimaju tu slobodu ! Odredjuju sto cu raditi sa svojim slobodnim vremenom ! “Halo mama, vase dijete je nesigurno, mozete li je pratiti na sutrasnjem izletu ?” Mislila sam da dobro ne cujem, ili da opet nisam razumjela. Ali valjda jesam, jer cuj mene, kazem ‘da, moze, kako ne bi moglo !’. Ja naivna mislila da tete vode djecu na izlet, ali gle, moraju i mame s njima! Nisam valjda planirala otici sutra u soping ili u muzej ?!
Sutra, dakle, na izlet s klincima... Moram pod hitno nazvati Fumiko, pitati je li to normalan tijek stvari u vrticima...
A mozda i nisam trebala reci ‘da’, mozda ce me vrtic od sad nadalje uvijek drzati na stand-by ! Ooohhh...
(od ocaja lupa glavom o zid)



Nakon sto je obavila uobicajene kucanske poslove, otisla u kupovinu i platila racune u banci, a usput skoknula i na radni rucak s lokalnom ikebana-grupom ciji je povremeni clan, Ona popodne odlazi po djecu u skolu i priprema im brzi zalogaj izmedju dva obroka. Nema vremena za gubljenje, jer kratko nakon toga Ona s djecom krece u ‘juku’, iliti skolu za utvrdjivanje znanja. U takvoj skoli dodatno se vjezba pisanje, citanje, racunanje ili engleski jezik. ‘Juku’ niposto nije skola za lose ili lijene ucenike, naprotiv. Njezin sin i kcerka odlicni su i marljivi ucenici i pohadjaju ‘juku’ da bi se kasnije lakse upisali u prestiznu srednju skolu i na fakultet.
Cekajuci djecu da se vrate s bifla, Ona pomalo svrlja po obliznjoj trgovini da bi prekratila vrijeme i usput cavrlja na mobitel s prijateljicama. Kad se vrati kuci da bi pristavila rizu za veceru, vec je kasno. Ona zuri s kuhanjem i usput nadzire djecje zadace, kupa mladju djecu i sprema ih na spavanje, pere posudje (rucno, jer zivi u malom stanu u koji ne bi znala kamo vise smjestiti stroj za pranje posudja, susilicu rublja i slicne pokazatelje luksuznog nacina zivota).



Fumiko se s djecom iz grada vratila umorna. Njezini, doduse, jos ne idu u ‘juku’, tek im je 7 i 9 godina, ali Fumiko kao brizna majka misli na njihovu buducnost, vodi kcer na balet, djecaka na tenis, salje ih na satove klavira i engleski kod privatnog ucitelja. Nije nista neobicno kad djeca, a time i ona, imaju obaveze svih 7 dana u tjednu. Njihov otac, dakako, naporno radi da im osigura sve te sadrzaje. Ove je godine po nalogu firme 4 mjeseca radio u inozemnoj filijali (Cile), trenutno je u maticnoj firmi u Tokyju i tek ga povremeno posalju na sluzbeni put na Filipine, sto je blize i djeca su malo mirnija, narocito mladji kojem nedostaje tata i cesto je prkosan.
Pomislivsi na oca obitelji, Fumiko se lice malo smrklo. Kasno je i jos ga nema kuci s posla...




Kad se u Japanu muz s posla vrati rano, to bi u pravilu trebao biti los znak: ili je bolestan, ili je dobio otkaz.
Tocno vrijeme: 22.45. Ona se ne brine previse sto Njega jos nema, to znaci da je sve u redu i vjerojatno je ostao u uredu dokasna, ili izvodi vazne poslovne suradnike na veceru. Nekoliko puta mu se dogodilo da je zakasnio na zadnji (ponocni) vlak. Ostao je prespavati u uredu, sto uostalom nije bilo tako strasno jer mu je nekoliko kolega pravilo drustvo, radeci dokasna. To je daleko jeftinije i prakticnije od nocenja u regularnom hotelu, ili kapsuli.

Uspjelo joj je uspavati djecu, prethodno ih umirivsi obecanjem da ce tatu vidjeti iduceg jutra za doruckom. Jos samo da izglaca sinu uniformu za skolu i baci zadnji pogled na kasni TV-sou s junacima iz svoje omiljene J-POP grupe, i leci ce na svoj prozraceni futon i Ona, iscrpljena junakinja dana.




SAMOTNI LIK U KUHINJI 2. dio

OCAJNA KUCANICA (umorno mrmlja uz salicu kakaa): Vec je skoro 11 navecer, a njega jos nema... Dosadno kao u paklu, na televiziji samo kineski film bez titlova i neki glupi sou... Nikad se necu na ovo naviknuti. Gdje su ona dobra stara vremena kad smo vecerali zajedno ? Gledali zajedno Dnevnik u 7 ? Spremali Malu na spavanje u 8 ? Hvala Bogu, imam muza koji se ne srami kuhace ni pregace, ali otkad smo ovdje, on ne kuha vise i ne pomaze u kuci kao prije, a i zar imam srca da ga za to pitam kad se vrati kuci sav prebijen od umora ?!
Mora da je Fumiko ocajna. Muz joj voli popiti navecer, ne mozes sefa odbiti tek tako kad te pozove na pice, svaki dan se vraca kasno... Nekako mi zabrinuta izgleda u posljednje vrijeme, djelovala je opustenije dok je on bio u Cileu...
Zao mi je Fumiko, ali tesko mogu doprijeti do nje. Svu tugu skriva iza svog osmijeha, pravi se da je sve u redu. Samo mi se jednom ili dvaput izjadala uz casicu pica. Kako bih voljela znati sto te Japanke zapravo osjecaju i misle ! I sto...
(u bravi se cuje okretanje kljuca)



U kuci je tiho, Fumiko se s nekim zenskim casopisom povukla u svoj omiljeni kut. Njega jos nema, no odlucila je ne brinuti vise o tome. Cemu sve to ? Ionako ne moze vise nista promijeniti. Sutra ce se vidjeti s prijateljicama.
Na televiziji uskoro pocinje njena omiljena korejska drama. U glavnoj je ulozi njen najdrazi glumac, mladjahni i romanticni Kim, osvajac zenskih srca, drag i pazljiv. Njegovu je sliku zalijepila na kredenac u kuhinji. Iducih sat vremena uzivat ce u nekom drugom svijetu koji je samo njen. Njezin ce osmijeh biti pravi.















<< Arhiva >>