23

subota

prosinac

2006

JAPANSKOM CARU U POHODE



Tko rano rani, dvije srece grabi, i zato eto mene jutros rano caru u cestitare.
Japanski car Akihito danas (23. prosinca) slavi svoj 73. rodjendan. Taj se dan u Japanu obiljezava kao drzavni praznik, te je moguce posjetiti carsku palacu u sredistu Tokyja, inace zatvorenu za javnost tijekom godine. Carska obitelj pojavljuje se na balkonu palace i pozdravlja okupljenu publiku.
Osim 23. prosinca, carska obitelj izlazi pred javnost i 2. sijecnja, prigodom tradicionalne novogodisnje cestitke upucene s istog mjesta.

Carska palaca (Kokyo) smjestena je u samom centru Tokyja, nedaleko od poslovnog sredista Otemachi. Na mjestu palace nekoc se nalazio dvorac Edo, prebivaliste japanskih shoguna. Nakon Meiji restauracije 1868. godine i careva preseljenja iz Kyota u Tokyo, zgrada je uredjena kao palaca. Velik dio kompleksa unisten je, nazalost, u zracnim napadima u Drugom svjetskom ratu, a obnova je dovrsena 1968. g. Jedan od najpoznatijih motiva iz okolice palace je Nijubashi-mae, most s dva elegantna luka nacinjena po njemackom modelu.



Nijubashi mae kakav se vidi samo dvaput godisnje (gledano iz palace)




Pogled prema palaci


Nije lose ponekad zaviriti u palacu najstarije dinastije na svijetu, i jos uvijek jedne od najkonzervativnijih i najnedostupnijih. Doduse, nije dopusten ulaz u samu palacu, vec samo na teren ispred glavnog balkona. (Zamislite samo koliko bi se tek cipela bilo naslo pred carevim genkanom da su pustili unutra svih nas 16.000 cestitara, koliko je danas izbrojano. A tek salica za caj... zaboli glava i obicnog smrtnika, kako nece cara.)

Osim naravno Japanaca, medju carevim cestitarima ima i mnogo stranaca koji zive u Japanu ili dolaze kao turisti. Svi stojimo u redu i strpljivo cekamo. Vladaju stroge mjere osiguranja: na dolasku smo prosli 3 check-pointa kao na aerodromu, uzduz cijele trase stoje policajci i sluzbenici u civilnom odijelu, cuju se ponavljane i uporne molbe za mir i red (iako nitko ne ometa), a nad nasim glavama stalno kruze dva helikoptera. Iz zvucnika dopire misticna istocnjacka muzika u kojoj me nesto podsjeca na krik pauna (ima li ih u carskim vrtovima, blogzna?).
Car i carska obitelj izlaze pred publiku u tri navrata, s razmakom od 40-ak minuta. Kao i japanski vlakovi, japanski car stize tocno na vrijeme. U 10. 20 sati na balkonu se pojavljuje tenno, za njim carica Michiko, kronprinc Naruhito i princeza Masako, te princ Akishino i princeza Kiko. Krik iz mase: ‘Banzai ! Banzai !’ i freneticno mahanje zastavicama. Car razdragano pozdravlja okupljeno mnostvo i upucuje nam par biranih rijeci:



Pogled iza stakla (slijeva nadesno): princeza Masako, princ Naruhito, car Akihito, carica Michiko, princ Akishino i princeza Kiko




Banzai !

Jos nekoliko puta domahivanje i pozdrav, i nakon samo tri minute clanovi carske obitelji povlace se u svoje odaje iza pomicnih vrata. Mnostvo se razilazi.


Je li vrijedilo te tri minute ? Meni jest. Nepopravljivi sam royalty fan. Pamtim sva najvaznija imena, pratim sve markantnije dogadjaje u europskim i inim kraljevskim kucama, veselim se novorodjenim princevima i princezama, a kad je japanski car u pitanju, nema toga sto me ne zanima - zaboga, covjek zivi 45 minuta vlakom odavde.
Tako blizu, a tako daleko.
Jer, iako je nastavno na rodjendanske zelje i pozdrave dopusteno prosvrljati i prekrasnim carskim vrtovima tik uz palacu, to je uglavnom sve sto se o japanskom caru and Co. u javnosti moze vidjeti i cuti. Ostatak je obavijen velom tajne.
Sto car radi kad se ne bavi carskim duznostima (ceremonijalne su prirode i uglavnom vezani uz religiozne obrede), kakav mu je zivot iza paravana, koja su osobna misljenja i stavovi ostalih clanova obitelji, o tome se u Japanu cuje vrlo malo. Dok europske kraljevske kuce posljednjih godina sve vise teze transparentnosti i izlaze otvoreno u javnost i medju obicne gradjane, japanska je carska obitelj zatvorena i pasivna. U javnosti se pojavljuju malo, vrlo rijetko putuju u inozemstvo. Kriticari upozoravaju da se carska kuca sve vise udaljuje od obicnih Japanaca. Po nekim navodima, samo oko 50 posto Japanaca drzi da je carska kuca danas od nacionalnog znacaja i vide je u pozitivnom svjetlu. Ipak, Japanci izbjegavaju otvoreno kritizirati cara i njegove postupke - to je jos uvijek tabu tema.

Rodjenjem moguceg muskog nasljednika Krizantemine dinastije, princa po imenu Hisahito u rujnu ove godine, popularnost carske kuce malo je porasla. Nacija je razdragano docekala malog princa koji je po sadasnjem zakonu treci u liniji nasljedstva, nakon princa Naruhita i svog oca, princa Akishina. Tragicna figura ostaje princeza Masako, supruga Naruhita i majka male princeze Aiko. Uslijed pritiska okoline da rodi muskog nasljednika, Masako vec godinama pati od stresnog poremecaja zbog kojeg se gotovo posve povukla iz javnog zivota. U zemlji u kojoj je sluzbeni tretman depresije totalno mirovanje (jok Prozac !), cak je i kronprincezi trebalo dvije godine da uvjeri sluzbenike mocne Kunaicho (Imperial Household Agency) da joj dodijele osobnog psihijatra. Otkako se to dogodilo, Masako se polako oporavlja i povremeno preuzima sluzbene duznosti: danas se na balkonu pojavila dvaput, sto uopce nije lose.




Unutrasnje zidine palace




Cvat sljive u prosincu: Prunus subhirtella cv. Autumnalis





U popodnevnim satima car Akihito prima cestitke od visokih drzavnih duznosnika i stranih veleposlanika u Japanu. O tome i nekim drugim aktivnostima vise mozete saznati na sluzbenom sajtu japanske carske kuce.


Za one koji zele znati vise: u Japanu postoji alternativno racunanje vremena temeljeno na godini vladanja trenutnog cara. Tako se sada nalazimo u godini 18. Heisei ere - racuna se od 1990. g., kad je car Akihito stupio na prijestolje. S 1. sijecnja pocinje nam 19. godina Heisei i datum se biljezi ovako: 19-1-1 (1. sijecnja 2007.).

Kucanica Vam svima zeli MERII KURISUMASU i sretnu Godinu Devetnaestu !










<< Arhiva >>